REHABILITACIJA LUMBALNOG BOLNOG SINDROMA

Lumbalni bolni sindrom danas predstavlja jedan od najučestalijih zdravstvenih problema današnjice. Procjenjuje se da oko 80% populacije tokom svojeg života barem jednom ima bolove u slabinskom dijelu kičme. Na taj način taj je sindrom postao jedan od vodećih javno- zdravstvenih problema pošto je uzrok dugotrajnih bolovanja te izostanka radno-aktivne populacije s posla.

Kičma u cijelosti predstavlja jedan šuplji koštani stup kojeg čine 33- 34 kralješka (od kojih su 7 vratnih, 12 grudnih i 5 slabinskih pokretni, a 5 krstačnih i 4- 5 trtičnih su nepokretni) te međukičmenih prostora (diskova) koji omogućuju pokretanje kralježaka. Povezana je s brojnim mišićima, živcima, krvnim žilama i ligamentima, čineći glavnu noseću osovinu čovjekova tijela omogućujući nam uspravni stav.

LBS se definira kao bol, napetost mišića, nelagoda i zakočenost od rebrenog luka do donje glutealne brazde, s propagacijom u nogu (ishijalgija) ili bez nje. Lbs može biti vertebralnog porijekla i tad je karakteriziran lokalnom boli koja ne iradira u periferiju, tj. ostaje ograničena na područje kičme, a može biti i vertebrogenog porijekla kada je bol prenesena na neko drugo mjesto udaljeno od kičme.

Glavna karakteristika lumbalnog bolnog sindroma jeste bol u slabinskom dijelu kičme. Ukoliko se bol širi niz jednu ili obje noge, uz moguće promjene u senzibilitetu i pokretljivosti, tada govorimo o lumbalnoj radikulopatiji ili lumboišijalgiji, u narodu poznatoj kao išijas. Važan podatak jeste vrijeme i način nastanka bola, koji može da bude:

  • Akutan (do 6 sedmica),
  • Subakutan (6 sedmica do 3 mjeseca),
  • Hroničan ( više od 3mjeseca).

Bol u donjem dijelu kičme praćen poremećajem osjeta u anorektalnoj regiji, te smetnje sa stolicom i mokrenjem, utrnulost i slabost u mišićima, hitan su znak za operaciju zbog prolapsa lumbalnog diska koji vrši pritisak na centralno položene korijene S2 i S3 . Ovo stanje je poznato kao sindrom caude equine.

Detaljna anamneza o vrsti i načinu nastanka bola i dobro urađen klinički pregled su u većini slučajeva dovoljni za postavljanje dijagnoze lumbalnog bolnog sindroma. Ukoliko je to potrebno, rade se dopunske dijagnostičke metode, kao što su laboratorijske pretrage i metode vizuelizacije ( RTG, CT, MRI, EMNG).

 

KAKO VAM MOŽEMO POMOĆI U FM1 ORDINACIJI?

  1. Različite metode fizikalne terapije(magnetoterapija,ultrazvučna terapija,laseroterapija,medicinska masaža,tens,kratkovalna dijatermija).
  2. Specijalne rehabilitacione vježbe kreirane individualno prema vašim potrebama i vašem stanju.
  3. Dekompresijska terapija kičme.
  4. Edukacija-kako da vodite računa o svojoj kičmi prilikom aktivnosti svakodnevnog života.
Scroll to Top